„Što ne boli – to nije život, što ne prolazi – to nije sreća“ (Ivo Andrić)

„Što ne boli – to nije život, što ne prolazi – to nije sreća“ (Ivo Andrić)

 

Hristina Poluga 3-8 ,prva nagrada na Smotri ćiriličke pismenosti – Konkurs za najbolji pismeni zadatak, Titel 2016.

 

„Što ne boli – to  nije život, što ne prolazi – to nije sreća”

(Ivo Andrić)

    

 

U zraku prolaznosti, kada nam male kapi sreće oslade stečenu gorčinu i samo kratkotrajno zataje nemire, doživećete blesak sreće i pretvoriti ga u beskraj.

Blaženstvo života se nalazi u ukusu sreće, a ne u njenom trajanju, jer je ona trenutna, izbrisiva i neuhvatljiva za one koji je slepo traže daleko od sebe.

Ona je u nama, nevino klija, tražeći čoveka koji će joj otvoriti vrata prolaznosti i dozvoliti da nestane u trenutku slabosti. U momentu spoznaje, ona postaje Sunce, predivni izlazak svetlosti, tračak života koji igra na uspavanoj površini jutarnje vode i lekovito mazi bolne tragove. Onda, u podne, postaje najveličanstvenija, u tom trenutku koji sluti zalazak i zahlađenje, pred zatišje. Kad njen sjaj izbledi, ostaje još puka nada da će jezero sreće opet zasijati pod okriljem jutra.

Živimo sa jednim ciljem. Sloboda. A nju ostvarujemo preko ambicije, koja rađa sreću. Živimo srećni, umiremo slobodni.

Zastani. Oslušni. Žuti list vijori nošen vihorom. Penušavi talas udara o stene. Osmotri. Zavoli. Srećan si.

              

 

Ključne reči:

Ostavite komentar

Your email is never published nor shared. Sva obavezna polja su označena *

*