Naša diskusija o eventualnom uvođenju odeljenja za nadarene učenike

Naša diskusija o eventualnom uvođenju odeljenja za nadarene učenike

Poštovani roditelji, poštovani učenici,

Tokom zimskih meseci unutar škole smo, kao odgovorni ljudi i nastavnici, sproveli diskusiju o potrebi uvođenja novih odeljenja, tzv. „odeljenja za nadarene“, prvenstveno misleći na IT odeljenja, ali se diskusija proširila na sva nova odeljenja

Generalno, naš stav je da ih, u ovom trenutku, ne uvodimo. Dozvoljavamo mogućnost da ćemo promeniti stav naredne godine.

Argumenti „za“ pokazali su se kao slabiji od argumenta „protiv“, iako su od veoma velike važnosti (broj upisanih učenika, konkurentnost sa drugim školama, zahtevi tržišta i slično).

Kako biste imali bolju sliku naše škole, mi objavljujemo neke od diskusija. Mišljenja je bilo mnogo više, ali objavljujemo karakteristična, da bismo izbegli ponavljanja.

Nadamo se da će vam naše diskusije koristiti u donošenju odluke.

Ako želite da iznesete svoje stavove, rado ćemo ih objaviti u komentarima.

 

 

Dragan Đorđević, profesor srpskog jezika i književnosti

Jedino što smeta u tom konceptu jeste njegov kvazi-elitizam („nadarena deca“). Uz sociološke efekte, koji ne mogu biti pozitivni, on – tako predstavljen i objašnjen – najviše dobacuje do ideje usmerenog i stručnog obrazovanja, koji nema previše veze sa konceptom gimnazije.

Na drugoj strani, mogu da razumem kako IT smer može da ima isto opravdanje kao i društveni i prirodni smer. I pritom, čini mi se da bi njegov rad u gimnaziji uvek bio bolji od rada u srednjoj stručnoj školi.

Ukratko, nisam protiv, s tim da treba povesti računa o njegovom određenju, profilizaciji i situiranju unutar postojećeg koncepta škole.

 

 

Dušica Biševac, profesorka istorije

Uvođenjem ovog ili bilo kog drugog odeljenja za nadarene učenike ( biologija – hemija, istorija – geografija ) narušava se koncept gimnazijskog obrazovanja i znanja koje ono nudi i razgrađuje se sistem koji bi trebalo da obrazuje mlade samosvesne ljude.

Forsiranje onoga što tržište trenutno zahteva, odnosno onog što je interes onih koji se sada odlučuju o sadržaju i svrsi obrazovanja mladih ljudi, stvaranje „elitnih“ odeljenja u školi doprinosi održavanju i utemeljenju vrednosti koje nam se nameću, a koja su daleko od ispravnih i postavlja se pitanje šta je sledeće.

Sa druge strane, pitanje je koliko nam se ostavlja mogućnost da biramo obzirom na broj dece, njihova interesovanja, broj IT  odeljenja u drugim gimnazijama, i državnim i privatnim u kojima sa takvim odeljenjima rade i univerzitetski profesori, „ljubav“ roditelja prema činjenici da im dete ide u odeljenje za nadarenu decu… Svakako da moramo voditi računa i o tome, jer eventualno gubljenje učenika zbog nedovoljnog interesovanja znači i mnoge druge stvari za školu.

 

 

Vuk Jovanović, veroučitelj

Mislim da IT odeljenje ne treba da uvodimo, iz nekoliko razloga.

  1. Gimnazija nudi specifično obrazovanje, koje predstavlja kompromis između humanistike i tehničkih nauka, tj. omogućava učenicima da u izvesnoj meri upoznaju najvažnije sfere ljudskih znanja i dostignuća, od umetnosti do informatike, od fizičkog do filozofije. Svakako, u toj širini svaka nauka/oblast gubi ponešto od svoje dubine. Ali, reč je o tome da učenici zaista imaju prilike da susretnu šarolik spektar oblasti, u kome na osnovnom nivou uče da se snalaze, i da odaberu onu koja za njih predstavlja eventualnu karijeru.

Podela na prirodni i društveni smer, čini mi se, dovoljan je, a istovremeno i maksimalan, ustupak sposobnostima i interesovanjima đaka. Ukoliko bi se specijalizacija u nekom pravcu sprovela dalje od toga, imali bismo đake koji, mada sa završenom gimnazijom, nemaju zaista gimnazijsko obrazovanje. Kako nastava informatike u takvom odeljenju zaprema značajno veći broj časova, ne mogu da zamislim drugačiji kurikulum, od onog u kome se predmeti sa kulturnoumetničkom, humanističkom orijentacijom marginalizuju. Dozvoliću sebi da napravim poređenje sa američkim koledžima za sprotiste, gde se mladi ljudi formalno uvode u školski sistem, ipak ostajući suštinski izvan njega. I nije reč o tome da su u pitanju znanja koja će moći kat-tad da dobiju na nekom kursu. Nema kursa za usvajanje kutlure, osnovnih društvenih vrednosti i razvijanje istančanog ukusa, što su sve ishodi jednog temeljnog, kvalitetnog humanističkog obrazovanja.

 

  1. Ukoliko je argument u prilog osnivanju takvog odeljenja potreba tržišta, rekao bih da isključivo zasnivanje obrazovne politike na tržištu i njegovim (trenutnim) zahtevima za mene predstavlja kapitulaciju obrazovanja pred njemu stranim faktorima. Naše društvo može da se oporavi, i kulturno i biološki i ekonomski, isključivo ukoliko sa krajnjom ozbiljnošću pristupimo izgradnji odgovornih, svesnih ličnosti, senzibilisanih za zajedničke potrebe, zahteve modernog društva i sposobne za empatiju i saradnju. Ništa od toga ne može se dobiti bez jakog humanističkog sektora. Kratkovidost dosadašnjih obrazovnih politika, gde se u pukom tehnologizovanju i formalnom pozivanju na entuzijazam i ličnu inicijativu nastavnika iscrpljivala svaka ideja o reformi i koja je stoga odgovorna za njihov neuspeh, daju mi za pravo.

 

  1. Na kraju, ostaje pitanje koliko je važno ili nevažno imati jedno takvo odeljenje, u odnosu na celu školu koja zadržava klasičan model. Pa neće se sigurno sistem našeg društva urušiti zbog 20 đaka, koji nemaju dobro opšte obrazovanje! Rekao bih da je reč o principijelnom stavu: ko hoće da se usavršava u određenoj struci, ide u stručnu školu. IT sektor je svuda u svetu napredovao i mimo podrške školstva, a učenici zainteresovani za tu sferu bez problema su sticali znanja upravo mimo sistema. Prema mom iskustvu, isto je tačno i kod nas. Ukoliko naziv škole išta govori, onda gimnazija treba da ostane gimnazija.

 

  1. IT ima svoje mesto u gimnazijskom kurikulumu. Uzevši u obzir i to da je računarski svet nešto u čemu se omladina odavno i uveliko kreće, duboko sam skeptičan po pitanju suštinske važnosti onoga što bi im se ponudilo dodatnim časovima. U okvirima postojećeg fonda, kao i u drugim predmetima, sigurno da ima prostora za usavršavanje ponude, poboljšanje nastave i sl. Ali ovde je reč o uzurpaciji vremena potrebnog za mnogo važniji posao – pružanje prilike mladima da, baveći se humanistikom, odrastu u onakve ljude s kakvima bi nam bila čast i radost da živimo.

 

  1. Mimo svih svojih refleksija,napominjem da nisam čuo ni jednog našeg kolegu informatičara, koji bi ponudio razlog za takvo odeljenje.

 

 

Dragana Skrinjik, profesorka istorije

Prateći informacije o reformi gimnazija uočila sam dva prioriteta-jednosmenska nastava i IT odeljenja.Njihovo uvođenje je veoma zahtevno.

Prošle godine smo doneli odluku da ne uvedemo IT odeljenje.Duboko uvereni da će naše vrednosti učenici i roditelji prepoznati, nastavili smo sa razvojem postojećih školskih projekata.

Rizik  uvođenja novog programa,otvorio je pitanje održanja postojećih radnih mesta i gubitka fonda za humanističke nauke.

Smatram da bi nas uvođenje informatičkih odeljenja odvelo u veliku neizvesnost.

Razvojem naših programa koje potstiču solidarnost, razboritost i kreativnost, pružamo dobru osnovu  našim učenicima za  dalje školovanje, istrajavajući u prepoznatljivom indentitetu škole.

 

 

Zoran Bašić, bibliotekar I profesor filozofije

 

Zašto gimnazija?

 

Poštovani budući učenici i roditelji,

Sigurni smo da mnogo razmišljate kojoj školi pokloniti poverenje.U vreme izuzetno brzih promena,neizvesne budućnosti i brojnih nepoznanica nije lako doneti odluku koja će u velikoj meri odrediti budućnost mladog čoveka.

Uprkos turbulentnim vremenima, nejasnim perspektivama, zbunjujućem mnoštvu primamljivih poziva čvrsto verujemo u vrednost  Istine , Lepote  i Dobrote , ideale koji čine okosnicu večno aktuelnog modela opšteg obrazovanja i koncepta kulturne širine. U vreme sveopšte specijalizacije, diktature utilitarizma i moći profita koji pretenduje da bude apsolutno merilo svega,usuđujemo se da branimo vrednosti klasičnog znanja sa kojim je neraskidivo vezana etika i negovanje duha kao osnovnog parametra ljudskosti.

U situaciji  kada se veštine potrebne za obavljanje poslova u XXI veku nameću i smenjuju ogromnom brzinom, smatramo da je insistiranje  na bazičnim vrednostima i usavršavanje i razumevanje procesa učenja uz pažljiv razvoj sposobnosti kritičkog mišljenja najbolja kombinacija kompetencija i sposobnosti koja je potrebna mladom čoveku za  uspešan život u savremenom svetu.

Ne plašimo se novog vremena, u njemu vidimo perspektive neslućenog razvoja jer smatramo da proverene humanističke vrednosti nude kompas za snalaženje, snagu za postizanje rezultata i inspiraciju za otkrivanje budućnosti i bezbroj opcija koje ona nosi sa sobom. Međutim, za odabir najboljih opcija neophodno je iskreno i nesebično pedagoško rukovođenje, upornost , vredan rad i stalna fokusiranost na jasan cilj i smisao obrazovanja.Mi ga vidimo u budnom i balansiranom praćenju savremenih tendencija,kontinuiranom trudu da upamtimo i sačuvamo najbolje iz prošlosti , razumemo  svu kompleksnost sadašnjosti i anticipiramo što više  aspektata budućnosti čvrsto ukorenjeni u klasičnim idealima  antičke PAIDEIE ,celoživotnom učenju,kreativnom razvoju radoznalosti , intelekta,emocija,imaginacije kao i negovanju duševnog i telesnog zdravlja.

Verujemo da usavršiti veštine učenja vredi više od svakog pojedinačnog znanja.

Verujemo da  kada osnovni problem savremenog čoveka postaje snalaženje u beskraju informacija kojima je preplavljen, sposobnost ispravnog mišljenja , selekcija bitnog od nebitnog ,razvoj unutrašnjeg osećaja za meru,negovanje slobode kao čovekove suštine ,ima daleko veći značaj od bilo koje pojedinačne veštine potrebne za obavljanja nekog određenog posla.

Negovanje  ukusa,briga za razvoj duha,sposobnost da se prepozna istinska vrednost,prava umetnost i svi aspekti naučne istine i značaj odgovornog učešća u demokratskom društvu, ostaju fundamentalne pretpostavke srećnog života, baš  u vreme krajnje ubrzanog sveopšteg tehnološkog preobražaja  savremenog sveta.

Univerzalne vrednosti čovečanstva, sloboda, ljubav, humanost, pravda, tolerancija, veština razumevanja i sporazumevanja sa drugim i drugačijim prepoznajemo kao okvir u kome se kreće obrazovanje mladog čoveka.Zato, veliki značaj pridajemo harmoničnom spoju tradicije i kosmopolitizma, poznavanju sopstvenih korena ali i otvorenosti  za vrednosti sveta, jer naša domovina je ova planeta. I zato poznavanje istorije, geografije, maternjeg jezika, ali i poznavanje latinskog i svetskih jezika, briga i negovanje sopstvene kulture, ali i intenzivno i produbljeno upoznavanje sa drugim kulturama, mnoštvo međunarodnih razmena, stručnih ekskurzija, putovanja  širom sveta.

Nove tehnologije prihvatamo kao neophodan i koristan alat u službi gore navedenih ciljeva. Informatička revolucija i digitalizacija, kao njena operativna neminovnost, predstavljaju izuzetan dobitak za obrazovni process, ali nisu svrha sama po sebi.Oni su sredstvo za uspešnije napredovanje u nauci i životu, ali kao  i svako sredstvo zahteva da ga dobro upoznamo i maksimalno pametno iskoristimo. U tom smislu otvoreni smo i intenzivno koristimo nove tehnologije u SVIM oblastima obrazovnog procesa.

Prioritet dajemo oprobanim metodama, i iz iskustva posvećenog obrazovnom procesu naučili smo da je on jedan osetljiv mehanizam za čije usavršavane je potrebno vreme.Otvoreni smo za izazove i kao škola smo mnogo puta prednjačili inovacijama u modernim pedagoškim postupcima, ali se čuvamo neodgovornih eksperimenata sa neizvesnim ishodom i perspektivama napuštanja klasičnih temelja bez kojih gimnazija ostaje prazna ljuštura“savremenosti“ bez jezgra istinskih vrednosti.

Umesto pomodnog i površnog favorizovanja  tzv.“talentovanih“ odeljenja za ovo ili ono , smatramo da istinsko gimnazijsko školovanje podrazumeva kontinuiran razvoj opšteg obrazovanja u smislu celokupnog ,sveobuhvatnog negovanja i usvajanja korpusa bazičnih znanja i veština koji ostaju neprevaziđena osnova za dalje akademsko usavršavanje.

Sposobnosti gimnazijalca da, u pažljivo razvijanom kulturnom okruženju, kroz 4 godine svog najintenzivnijeg intelektualnog , moralnog i emotivnog razvoja upozna sebe i otkrije šta je ono što želi da studira i da za to bude adekvatno i stručno osposobljen ostaju naš neprikosnoveni prioritet.

Više verujemo u ono što će se kroz nekoliko godina višestruko  i sveobuhvatno isplatiti nego u ono što dobro zvuči, što se horski i politički korektno ponavlja i navodno nudi brzi finansijski i statusni benefit.

I zato preporučujemo našu gimnaziju kao najbolju školu života i kao mesto kvalitetnog sazrevanja i opremanja najvažnijim merilima ,veštinama i idealima.

DIES DIEM DOCET !

 

 

Vesko Đalović, profesor fizike

Učenici već imaju predmet informatiku, a ko hoće više, postoji bezbroj mogućnosti i načina. Ako nekoga zaista interesuje informatika, nije mu potrebno posebno odeljenje. Sasvim bi bila dovoljna sekcija, za buđenje i negovanje dodatnih interesovanja.

Ovo je ipak gimnazija (predivna škola).Danas informatičko odeljenje,  sutra fizičko, pa hemijsko… i na kraju -ništa. Moj odgovor je NE.

 

 

Tamara Vukadinović, profesorka engleskog jezika

Smatram da bi trebalo da uvedemo IT odeljenje, zbog konkurentnosti škole u odnosu na druge gimnazije (državne i privatne).  Imala bih i razloge protiv, samo je pitanje da li dolazi vreme u kojima takvi razlozi postaju irelevantni…

 

 

Olivera Jelenković, profesorka hemije

Digitalna pismenost je, slažem se, vrlo važna u današnje vreme. Mislim da učenici kroz predmet informatika, koji je uveden i u osnovnoj školi, dovoljno nauče, pogotovu što ih privlače nove tehnologije, kroz igrice i kao opšti trend u društvu i oni imaju već obilje informacija.

Drugi razlog „protiv“ je što kada završe gimnaziju mogu kao stariji,zreliji, lakše da odluče o nastavku školovanja. U slučaju da promene odluku o budućem zanimanju mislim da će se lakše prilagoditi učenici koji su završili klasičnu gimnaziju od učenika koji su iz IT odeljenja.

 

 

Dragan Ristić, profesor fizike

Gimnazija je škola koja neguje opšte obrazovanje, dok bi se uvođenjem posebnog odeljenja bilo koje vrste gimnazija svela na srednju stručnu školu – što već postoji.

 

 

Lena Filipović, profesorka nemačkog jezika

To jeste u danšnje vreme popularno, sve više mladih se za te poslove edukuje na kursevima i, kako tako, radi neki od tih poslova. Mi bi trebalo da idemo u korak sa vremenom, ali samo ako ne gubimo na opštem obrazovanju. Ako učenici potencijalnog IT odeljenja imaju i dalje isti fond drugih predmeta, a matematike i informatike više, to bi bilo odlično. Tako bi im se pomoglo da se bolje pripreme za studije ETF-a i FON-a. Ako im se pak značajno smanjuju časovi ostalih opšteobrazovnih predmeta u korist informatike i matematike, onda je to, po meni, pretvaranje u srednju stručnu školu.

 

Ključne reči:

Komentar(a)

  • Dušan Petrović

    05.04.2020 at 03:02

    Mnogi će u ovoj raspravi posegnuti za argumentom „možda će im biti lakše na fakultetu“. Kao bivši učenik XIII gimnazije i sadašnji student ETF-a, moraću da vas razočaram ali to jednostavno nije istina. Predmeti koji se predaju na fakultetima prelagođeni su gotovo nultom obrazovanju vezanom za korišćenje računara gde čak i na ETF-u postoji predmet na kojem studenti prve godine mogu da nauče osnove rada na računaru (korišćenje mejla, obrada tekstualnih i tabelarnih dokumenata itd.). Ipak kako napominju mnogi profesori ETF-a, najbolje prolaze učenici širokog obrazovanja sa dobrom osnovom iz pre svega matematike, a zatim i fizike sto se i traži na prijemnom ispitu. Pored svega gore navedenogjako je bitno napomenuti da je opšte obrazovanje koje pruža tradicionalni oblik gimnazije izuzetno značajno u formiranju opšte slike o svetu i društvu u kome živimo, kao i u rešavanju gotovo svih nestandardnih problema koji sa kojima će se neko sresti u životu i radu. Lično smatram da budući inženjeri elektrotehnike i računarstva moraju da poznaju, makar u nekoj meri, sve oblasti nauke. Kako je IT trenutno najbrže razvijana oblast potrebno je da ona svojim razvojem podstakne i pomogne i drugim naukama u razvoju, a to je jedino moguće ukoliko postoji kadar koji može da sagleda potrebe i ponudu tih nauka što je upravo ishod gimnazijskog obrazovanja.

    Odgovori

Ostavite komentar

Your email is never published nor shared. Sva obavezna polja su označena *

*