U poseti gimnaziji u Vroclavu

U poseti gimnaziji u Vroclavu

Prošlogodišnje pobednike Festivala kreativnosti Ambasade Poljske u Beogradu nagradila je studijskim putovanjem u Vroclav, četvrti po veličini grad u Poljskoj, smešten na obalama reke Odre i njene četiri pritoke. Šestoro učenika, Jovana Matejić II-4, Andrija Kankaraš II-4, Dušan Konstantinović II-5, Jovana Vujanov IV-6, Miloš Lazović IV-6 i Vanja Gođevac IV-6, uživali su u svojoj nagradi od 24. do 30. aprila, smešteni kod poljskih vršnjaka, učenika IV Opšteobrazovne gimnazije u Vroclavu.

Prvi dan domaćini su se potrudili da što potpunije doživimo ovaj grad koji predstavlja istorijsku prestonicu Šleske oblasti. Vodili su nas u šetnje ne bismo li se uverili zašto je poznat i kao grad stotinu mostova, grad zelenila i da je s razlogom nazvan severnom Venecijom. Mnogo šta nas je oduševilo u Vroclavu, počev od reka koje premrežuju grad i mogu se preći svuda. Andrić nas je naučio da se oduševljavamo lepotom mostova, a onih vrednih divljenja u Vroclavu je zaista mnogo. Možda je najpoznatiji most zaljubljenih, sav u katancima koje su ostavljali parovi, verujući da će to obezbediti večno trajanje njihovih osećanja. Andrić, koji je bio poljski student, naučio nas je i da volimo Poljake, zbog njihove gostoljubivosti, širokogrudosti i one slovenske duše koja nas veže.

Upoznali smo istoriju grada i posetili mnogobrojne gotičke crkve, među kojima su pojedine pravi evropski biseri. Očarale su nas i zgrade vroclavskih fakulteta, višebojne građevine koje smo prepoznavali sa razglednica i turističkih vodiča, ali nismo ostali ravnodušni ni pred savremenim arhitektonskim zdanjima. Veliki broj doseljenika iz raznih oblasti, mešavina kultura i običaja, modernističkih građevina i gotičkih crkava rasuo je pred nas obilje razlika, u kojem smo sa zadovoljstvom uživali. Hodanje po kaldrmisanim ulicama, zatvorenim za saobraćaj, dozvolio nam je da nesmetano uživamo u prizorima, u mirisima danonoćno otvorenih cvećara i raznolike hrane koju su nudili brojni restorani. A u tim specijalitetima, kojima ni sami nismo odoleli, prepoznavali su se austrijski, ruski i germanski uticaji, neodvojivi deo istorije Vroclava.

Drugog dana potrudili smo se da bolje se bolje upoznamo sa istorijom i kulturom Poljske kroz izložbe Narodnog, Etnografskog muzeja, ali Panorame racławicke, u kojoj je izloženo impozantno likovno delo, što po lepoti, što po dimenzijama, umetnički pogled na pobedu malobrojnih i slabo naoružanih poljskih vojnika nad ruskom vojskom u Koćuškovom ustanku.

Priroda se u Vroclavu na najdivniji način pomešala sa civilizacijom, što smo otkrili u dugim gradskim šetnjama, ali pri poseti Japanskom vrtu, koji predstavlja pravu oazu prefinjenosti, spokoja i harmonije.

Trećeg dana napustili smo grad i zaputili se ka zamku Kšajnž, koji se nalazi u okolini Vroclava i važi za jedan od najvećih poljskih i najlepših evropskih zamkova. Izgrađen u XIII veku često je zbog svog strateškog položaja menjao vlasnike, a sa vlasnicima i izgled. Ponekad mu prošlost nije bila naklonjena, kao za vreme Hitlerove vladavine, kada je pretrpeo znatna oštećenja. Brojne priče i legende su povezane sa zamkom, ali je možda jedna od najpotresnijih ona o sudbini princeze Marije Terezije Olivije, poznatije pod nadimkom Dejzi, koja je utehu pronalazila u još uvek prekrasnim stepenastim vrtovima i baštama u neposrednoj blizini.

Putovanje smo nastavili posetom Crkvi mira u Švidnici, koja je izgrađena dozvolom dobijenom nakon Tridesetogodišnjeg rata, ispunjavajući gotovo nemoguće uslove – da u potpunosti bude sagrađena od drveta i završena za samo godinu dana. Neimari su za predviđeno vreme, koristeći samo drvenu građu, podigli crkvu koja se danas nalazi na UNESK-ovoj listi kulturne baštine, jednu od najvećih drvenih crkava Evrope i zasigurno jednu od najlepših.

Prva dva dana radne nedelje proveli smo u školi, učestvujući na nastavi hemije, istorije, poljskog i engleskog jezika. Bila je to dragocena prilika da razmenimo svoja iskustva i znanja sa našim vršnjacima i upoznamo se sa njihovim nedavno reformisanim obrazovnim sistemom. Najveći utisak ostavili su časovi poljskog, kada nas je analiza dela srpskih i poljskih pisaca vodila ka tumačenju svadbenih običaja ova dva naroda. Evidentne sličnosti u svadbenim obredima govorile su u prilog zajedničkim, slovenskim korenima, dok su postojeće razlike najčešće upućivale na uticaje drugih kultura sa kojima su i Srbi i Poljaci dolazili u dodir. Razlike smo pokušali da prevaziđemo, a distancu da uklonimo učeći od svojih domaćina kako se igra mazurka, a njima pokazujući kako se igra kolo.

Nakon evaluacije gde smo, radeći u grupama, pokušali na slikovit način da predstavimo sličnosti i razlike koje smo uočili između ova dva slovenska naroda, da osvežimo uspomene i damo predloge za neke buduće razmene, nastavili smo obilazak gradskih znamenitosti.

Bila je to poslednja šetnja Vroclavom pred polazak za Srbiju. Bila je to i prva vožnja brodom, koja nam je omogućila da sagledamo grad i iz neke druge prespektive. I da poželimo da se u njega vratimo..koliko naredne godine. Mnogobrojnost utisaka i upamćenih pejzaža, intenzivnost osećanja i broj novih prijatelja ulepšali su naš boravak u Poljskoj, a nadamo se da će i učenici iz Vroclava poneti iste utiske u septembru iz Beograda.

Ključne reči:

Ostavite komentar

Your email is never published nor shared. Sva obavezna polja su označena *

*