Manifest Durisma

Manifest Durisma

 

Dura, protivi se savršenosti pikselizovane stvarnosti, izfiltriranosti koja formira sliku u ispečenim mozgovima ljudi o lažnim životarenjima i izveštačenim hvalama.
Dura, kao polomljeno staklo, kao žig na koži, kao prašina u oku, kao onaj nabor na farmerkama koji me ceo dan svrbi, kao bubuljica koju treba iscediti, a ipak, ako se to uradi, ostaće ožiljak.
Dura se ne može iskoreniti, previše je lepljiva.
Dura, to smo mi duristi koji slavimo polomljene noge i ruke i nemamo razvijene centre za ravnotežu.
Dura, koja ruka se nalazi sa leve, a koja sa desne strane.
Dura, doživotni prijatelj štake, svoje prave i jedine ljubavi koja mu se uvukla pod kožu, baš na mestu pazušnih kotlina, gde stanuje najfinija kožna nesavršenost.
Dura, kao lisice koje hapse jezik i mozak, a rade na principu klackalice-uvek jedan mora da bude dole. To je neizbežna spona durista, koja ih je zapravo i stvorila jer nema sasvim tačnih rečenica, jedan od uhapšenika će uvek kasniti.
Dura, durus, kao latinski naziv za nespretnog čoveka, stalnog viška čovečanstva, crne ovce u porodici, ali opet šta se desi kad se jedna tako neočekivana, degenerisana jedinka usprotivi?
Dura, jer ne zna šta da napiše kao desetu rečenicu.

 

Justina Petrović III6

Ključne reči:

Ostavite komentar

Your email is never published nor shared. Sva obavezna polja su označena *

*