Put kroz pakao
Uobličiti sopstveni pakao, prepun senki zavisti. Proći kroz istinu kao kroz srž, kroz želju za pokajanjem, kao kroz cilj i sve to umetnuti u takozvani ,,Pakao“, igru duše. Crnu igru suza tišine.
Ostaje još da u tu igru dodamo one odabrane. Eto, kraj, pakao završen, ali igra tek otpočeta. Naravno ovo su samo skice, mada ništa bezbolnije od građevine.
Ali, šta ako je sve to besmisleno? Ljudi zapravo nisu loši, rođeni su u istoj svojoj bezazlenosti. Postoji nešto što ih tera na to. Neka tuga koja minira spokoj.
Ana Pijevac I7




Ostavite komentar