Učenička razmena „Vroclav 2017”
Učesnici razmene, njih dvanaestoro (do sada najbrojnija grupa) bili su učenici druge, treće i četvrte godine: Strahinja Radovanović II1, Milica Bosnić II2, Nikola Đokić II2, Maša Brkić II3, Mina Kovandžić II6, Marija Sekulić II7, Milica Lazović II8, Lenka Protić II9, Katarina Pekurar III2, Marta Kovačević III7, Miloš Grmuša IV3 i Petar Ostojić IV5.
Organizator ovogodišnje razmene: Biljana Radosavljević; profesor u pratnji: Dušica Biševac.
Boravak u Vroclavu je bio u periodu od 3. do 9. aprila. Ovaj termin je bio jedini moguć, s obzirom na datum Uskrsa i na to da je u grupi bilo maturanata i učesnika međunarodnog pozorišnog takmičenja.
I ovog puta poljski domaćini imali su veoma zanimljiv plan našeg boravka. Posetili smo, već prvog dana boravka, Univerzitet u Vroclavu, gde smo na Slavistici – Srpski jezik – imali čas poljskog, to jest, srpskog sa prof. dr Gordanom Đurđev Malnijevic. Časovi su bili dinamični, raznovrsnog i zanimljivog sadržaja, od učenja korisnih rečenica na poljskom/srpskom, do brzalica na oba jezika, igranja polke, kola, i pevanja Bajaginih pesama. Postoji ideja da saradnja sa ovim odsekom fakulteta bude sastavni deo ove učeničke razmene.
Ljubaznošću i posredovanjem prof. dr Gordane Đurđev Malnijevic, primio nas je i rektor Univerziteta u Vroclavu, g. Adam Jezerski. Imali smo čast da nam lično pokaže zgradu Univerziteta staru trista godina. Nismo krili zadivljenost ovim velelepnim zdanjem ali i ovim gospodinom, koji, eto, u svom dnevnom rasporedu nalazi vremena i za nas, ali i za svoje studente, pa često učestvuje u njihovim koncertima svirajući impozantne orgulje koje krase Muzičku sobu ovog univerziteta.
Bili smo još i na časovima engleskog jezika i hemije, uvek novim i uzbudljivim. Ovoga puta je prof. engleskog, Eva, pripremila razne umolomke i mozgalice gde je trebalo da pokažemo svoje detektivske sposobnosti; a prof. hemije, Anja, budno je motrila da u raznim hemijskim reakcijama ipak ne bude previše opasno!
I ovoga puta posetili smo grob dr Ludvika Hiršfelda. O njegovom značaju govorio je Miloš Grmuša, maturant čiji završni maturski rad ima baš tu temu. Zato je Miloš sproveo možemo reći – „hiršfildizaciju”: svi iz grupe, studenti sa katedre za Srpski, roditelji domaćina, profesori IV gimnazije i na univerzitetu – svi su anketirani koliko znaju o dr Hiršfeldu. Pitanja za anketu je napravio u saradnji sa profesorkom istorije i mentorom, Dušicom Biševac.
Grad smo dosta dobro upoznali prelazeći nebrojeno puta Market Skverom (ili, kako ga Poljaci zovu: Rinek) i Slanim trgom. Posetili smo muzeje: Nacionalni (U potrazi za de Nirovim dvojnikom iz sedamnaestog veka!) i Savremene umetnosti (tamo smo i sami napravili jedno umetničko delo), dvoranu Stoletnicu, Panoramu Raslavicku (epski istorijski momenat potpuno filmski dat) i Hidropolis (interaktivni muzej vode gde ne možete da ne uvidite njen značaj i važnost). A bili smo još i u Afrikarijumu – to nam je donelo malo toplote i atmosfere toplih krajeva, ali i varošicu Švidnicu – njenu znamenitost Katedralu mira, kao i sahat-kulu – vidikovac; zatim, dvorac iz desetog veka, Grodno, gde smo po vetrovitom, kišnom i hladnom danu shvatili svu blagodet vatre, a i da je tačna ona narodna: „Ko se dima ne nadimi, taj se vatre ne ogreja!” To ipak nije umanjilo dinamiku pečenja kobasica iznad plamena: neki su tek kod treće shvatili pravu meru, koliko treba peći da je ne bi jeli polu-živu ili ugljenisanu! U dvorskom ambijentu svako je pričao priču o svom patuljku a najbolji su dobili i zanimljive nagrade: Marija Sekulić i njena domaćica, Violeta.
Nagrade su i inače bile prisutne u raznim takmičenjima. Tako je Milica Lazović dobila prvu nagradu na času poljsko/srpskom času, Strahinja Radovanović je bio najbolji u izgovoru poljskih brzalica – mada je sa nama bila i Lenka, poreklom poljska grofica (ima i drevni dokument o tome!) a i Milica Lazović, Poljakinja po baki. Strahinja je bio brži i veštiji. Dosta slatkiša – nagrada bilo je na času engleskog (sada je Milica bila najbrža), ali ni mi ostali nismo loše prošli.
Bilo je i kuglanja u slobodno vreme, i poseta akva-parku, tržnom centru i radnji Tigar, i pevanja uz gitaru, i priča do duboko u noć – a okupljanje je bilo zbog filmova… I tako dalje i tako redom…
Neki su: prvi put leteli avionom, zaljubili se – međunarodno; većina je: prvi put bila u Poljskoj, Vroclavu, jela poljske specijalitete; svi iz grupe su: prvi put imala prijem kod jednog rektora, stekli divne poljske prijatelje!
Za sajt škole:
Biljana Radosavljević,
prof.srpskog jezika i književnosti
i ovogodišnji organizator studijskog putovanja




Ostavite komentar