Nije sve „taština nad taštinama“: još ima novog pod Suncem
Stefan Antić 1/2
Školska 2014/15
Koliko god se budemo borili, naša epoha nije izgrađena takva da možemo imati potpuno iskustvo. Na koncept naših duša moramo da utičemo jače od odbojnih sila. Možda nije sve potpuno nestalo? Sve dok mi budemo imali dovoljno snage da se borimo protiv dejstva loših sila, zakoni fizike će podržati izgled naših života, našu sreću. Ako smo nešto izgubili, možda će sila naše nade to stvoriti pred nama u trenutku našeg najmanjeg očekivanja. Ako živimo sa bolom u duši, sila osmeha će ga verovatno suzbiti i potpuno poništiti da bi nestao iz nas i ponovo besciljno lutao među aurama. Ostaje nam da projektujemo te sile. Kako to treba izvesti? Kao što zakoni fizike kažu da sila ne postoji bez uzajamnog delovanja dva tela, tako i mi treba da koncipiramo naš mehanizam. U našem telu, mehanizam je veza između mozga i nevidljivog dela, duše. Ako ih artikulišemo i podesimo, ove dve strane koje su možda potpuno suprotne će se slagati idealno, naši životi će postati idealni. Ako osposobimo samo jedan deo mehanizma, ovaj sistem ne postoji. Kada bi samo duša postojala, teret koji bi ona nosila bi bio ogroman, ne bi postojala snaga da ga podigne i raspe okolo, a kada bi samo mozak postojao ne bi ga ništa prožimalo, a mi bismo gledali oko sebe, bez reakcije, koliko god bilo nešto dobro ili loše. Sve stvoreno je jedna pozornica. Tu glavni zadatak ima spoj mozga i duše. Taj „čvor“ igra ulogu režisera, mislioca o onome što će postojati. Sunce je ono što nam oslikava ono što mislimo, pričamo, stvaramo. Mi naređujemo i mislimo, ali Sunce je ono koje slika. „Taština nad taštinama“ je samo dokaz da je oborena „hipoteza o neuništivosti“. Ako bol, koji uz sebe donosi još mnogo tuge, sami ne suzbijemo za života, suzbiće ga neko posle nas, a to je takođe pobeda. Ovo nam „kaže“ sila nade. Ako ga niko ne suzbije na ovoj planeti, na nebu ćemo dobiti pomilovanje. Bog, koji nam obećava „novi Jerusalim“, protivnik je „taštine nad taštinama“. On je gledalac pozornice planete i naših života, tog neraskidivog spoja. Zato treba imati mnogo snage, jer će to verovatno najpre boleti, a posle sledi boljitak. Boljitak je novina pod Suncem. Sve što je bilo zlo postaće dobro, prljavo čisto, a nesrećno možda najsrećnije. Time se delimično stvara utisak da je svet najpre bio zao produkt Božjeg stvaralaštva. To je potpuno suvišna konstatacija. Svevišnji je svet namenio ljudima na poklon i u amanet. Sada mi odlučujemo o svetu, pa samim tim i kako ćemo živeti. Šta ako su prenosioci odbojnih sila (npr. sveštenici) nametljivi? Nisu. Njima nije cilj da uzdignu sebe, a da srozaju naše živote, već da žive kao prijatelji-posrednici između Boga i ljudi. To je argument da je zajednica ljudi i sila protiv zla glavni spas za sve ljude i da je „taština nad taštinama“ oluja naših života, ali i da je prolaznog karaktera.




Ostavite komentar