Razmena sa Poljacima – Vroclav 2016.

Razmena sa Poljacima – Vroclav 2016.

Ovogodišnji boravak naših učenika u Poljskoj bio je nešto kasnije nego što je to uobičajeno: bili smo u Vroclavu od 5. do 11. juna. Taj termin su još prošle godine odredili domaćini, budući da je Vroclav 2016. god. evropska prestonica  kulture, pa  su želeli da vidimo najbolje od grada upravo u jeku kulturnih sadržaja i programa.

Tako smo imali priliku da već na ulicama vidimo najrazličitije izložbe (Galeria Uliczna  Historia sztuki wedlug Tomasza Brody). Mogli smo da se uverimo kako  mogu nastati portreti značajnih istorijskih ličnosti duhovito napravljeni od najneobičnijih materijala: produžnih kablova, sunđera, žičanih spužvi, lajsni, kora od pomorandže, spiralnih telefonskih žica, češljeva, plastičnih vešalica… I – eto  likova Šekspira, Servantesa, Sartra, Merilin Monro, Fride Kalo, Van Goga, Kafke…

A onda u decembru minule godine otvoren, posebno za ovogodišnje predstavljanje Vroclava svetu – muzej vode, Hidropolis! Ultra-moderan obrazovni centar posvećen vodi, jedinstven u Poljskoj i u svetu, zadivio nas je! Namenjen je jačanju saznanja i svesti ljudi o važnosti vode. Izložbeni prostor je na više od 4 000 kvadratnih metara,  ukupno ima 64 interaktivne instalacije razvrstane u osam tematskih oblasti. Tu smo mogli da dodirnemo jato tuna i ajkulu koja ih juri – tik iznad naših glava, ali i da rukama pomeramo kišonosne nimbuse; ili da stojimo naspram naše 3D plave planete koja se okretala i okretala… Ili da jednostavno odmorimo od svega na neonskim ležaljkama  i gledamo i slušamo more.

Bili smo i u hali Stogodišnjica ili, drugačije, Narodnoj dvorani – ali, kako god da je nazovete, tek podignuta je u čast pobede nad Napoleonom i to tačno sto godina posle događaja. Pred 7 000 mesta Sara Vučković (III8)   imala je svoj mali koncert. Uživali smo slušajući je. Imala je i dva plesača u crnom kao scensku pratnju (Danijel Garncarek i Kamil Malarovic).  Posle Sare, u ovoj dvorani  će nastupati i Selin Dion.

Odmor od svih uzbuđenja i novina pronalazili smo u istočnjačkom miru Japanskog vrta, ili prateći veštine foka u Afrikarijumu, gledali grad ploveći Odrom ili se spuštali u planinski klanac Kuhinja Pakla.

Međutim, ovo sve je tek u drugom planu našeg gostovanja.  Naše pripreme započete još  u Beogradu predavanjem dr Zorana Vacića (Srpsko lekarsko društvo, Sekcija istorija medicine), kao i čas-sećanje na pozornici vroclavske IV opšteobrazovne gimnazije – imale su svoj hodočasnički kraj: posetu grobnom mestu dr Ludvika Hiršfelda i polaganje venaca. (O tome vidi tekst: Venci XIII beogradske gimnazije i Srpskog lekarskog društva na grobu dr Ludvika Hiršfelda u Vroclavu, Poljska) Bilo je ozbiljno i kako dolikuje i u svečanoj sali škole i na groblju Svetog Lorensa. Svojom kamerom je sve zabeležio Novak Mastilović, učenik III6.

Kolege iz IV vroclavske gimnazije su nam se zahvalile što smo im „otkrili” njihovog sugrađanina. Tačnije, nisu znali sve dimenzije rada i zasluga ovog velikog čoveka. Očekujemo da će svoja znanja o srpskim godinama dr Hiršfelda, pre svega o Valjevskoj bolnici,  dopuniti prilikom svoje uzvratne posete u septembru.

U razmeni je u ovoj grupi bilo jedanaestoro učenika II i III godine. Vratili su se bogatiji za jedno novo, lepo iskustvo, saznanje i doživljaj jedne srodne, a ipak u nečemu i  različite slovenske kulture. Ono što im je posebno bilo zaniljivo jeste svest vršnjaka o vremenu,  tačnosti i prisustvu drugoga – nigde ne kasne, svuda idu pešice i to vrlo brzo, brzo (jedva ih čovek može stići),  a čak i u kafiću – ne govore toliko glasno kao mi. O vremenu provedenom na časovima i u školi – kažu da je više no slično našoj gimnaziji. Osim, možda po sledećem: mogu da jedu i u toku časa! I da nose bermude! Te učeničke slobode mnogo su im se dopale. A prijateljstvo je posebna priča: ono se rodilo ne samo između naših i poljskih učenika, već i u međusobnom upoznavanju unutar dve grupe. A ta zbližavanja i jesu prevashodna namena ovakvih susreta.

Reklo bi se da je  ova razmena postigla sve svoje ciljeve: odala počast zaslužnima iz minulih vremena, uveliko uživala u zajedničkoj sadašnjosti i sa nestrpljenjem iščekuje budući, sepembarski dolazak poljske grupe. Tada će razmeni uzeti učešća i direktorka IV opšteobrazovne gimnazije, gospođa Malgoraca Gorni. To će, naime,  biti uzvratna poseta: direktor naše škole je bio sada sa nama u Vroclavu i pozvao svoju koleginicu da nas poseti prvom prilikom.

Tako se malim pomeranjima ka širem, višem, boljem poznavanju naše dve škole, dve sredine, dve kulture – sve   više približavaju.

Za sajt XIII beogradske gimnazije:

Biljana Radosavljević,

prof. srpskog jezika i književnosti

 

 

Ključne reči:

Ostavite komentar

Your email is never published nor shared. Sva obavezna polja su označena *

*