Наша дискусија о евентуалном увођењу одељења за надарене ученике

Наша дискусија о евентуалном увођењу одељења за надарене ученике

Поштовани родитељи, поштовани ученици,

Током зимских месеци унутар школе смо, као одговорни људи и наставници, спровели дискусију о потреби увођења нових одељења, тзв. „одељења за надарене“, првенствено мислећи на ИТ одељења, али се дискусија проширила на сва нова одељења

Генерално, наш став је да их, у овом тренутку, не уводимо. Дозвољавамо могућност да ћемо променити став наредне године.

Аргументи „за“ показали су се као слабији од аргумента „против“, иако су од веома велике важности (број уписаних ученика, конкурентност са другим школама, захтеви тржишта и слично).

Како бисте имали бољу слику наше школе, ми објављујемо неке од дискусија. Мишљења је било много више, али објављујемо карактеристична, да бисмо избегли понављања.

Надамо се да ће вам наше дискусије користити у доношењу одлуке.

Ако желите да изнесете своје ставове, радо ћемо их објавити у коментарима.

 

 

Dragan Đorđević, profesor srpskog jezika i književnosti

Jedino što smeta u tom konceptu jeste njegov kvazi-elitizam („nadarena deca“). Uz sociološke efekte, koji ne mogu biti pozitivni, on – tako predstavljen i objašnjen – najviše dobacuje do ideje usmerenog i stručnog obrazovanja, koji nema previše veze sa konceptom gimnazije.

Na drugoj strani, mogu da razumem kako IT smer može da ima isto opravdanje kao i društveni i prirodni smer. I pritom, čini mi se da bi njegov rad u gimnaziji uvek bio bolji od rada u srednjoj stručnoj školi.

Ukratko, nisam protiv, s tim da treba povesti računa o njegovom određenju, profilizaciji i situiranju unutar postojećeg koncepta škole.

 

 

Dušica Biševac, profesorka istorije

Uvođenjem ovog ili bilo kog drugog odeljenja za nadarene učenike ( biologija – hemija, istorija – geografija ) narušava se koncept gimnazijskog obrazovanja i znanja koje ono nudi i razgrađuje se sistem koji bi trebalo da obrazuje mlade samosvesne ljude.

Forsiranje onoga što tržište trenutno zahteva, odnosno onog što je interes onih koji se sada odlučuju o sadržaju i svrsi obrazovanja mladih ljudi, stvaranje „elitnih“ odeljenja u školi doprinosi održavanju i utemeljenju vrednosti koje nam se nameću, a koja su daleko od ispravnih i postavlja se pitanje šta je sledeće.

Sa druge strane, pitanje je koliko nam se ostavlja mogućnost da biramo obzirom na broj dece, njihova interesovanja, broj IT  odeljenja u drugim gimnazijama, i državnim i privatnim u kojima sa takvim odeljenjima rade i univerzitetski profesori, „ljubav“ roditelja prema činjenici da im dete ide u odeljenje za nadarenu decu… Svakako da moramo voditi računa i o tome, jer eventualno gubljenje učenika zbog nedovoljnog interesovanja znači i mnoge druge stvari za školu.

 

 

Вук Јовановић, вероучитељ

Мислим да ИТ одељење не треба да уводимо, из неколико разлога.

  1. Гимназија нуди специфично образовање, које представља компромис између хуманистике и техничких наука, тј. омогућава ученицима да у извесној мери упознају најважније сфере људских знања и достигнућа, од уметности до информатике, од физичког до филозофије. Свакако, у тој ширини свака наука/област губи понешто од своје дубине. Али, реч је о томе да ученици заиста имају прилике да сусретну шаролик спектар области, у коме на основном нивоу уче да се сналазе, и да одаберу ону која за њих представља евентуалну каријеру.

Подела на природни и друштвени смер, чини ми се, довољан је, а истовремено и максималан, уступак способностима и интересовањима ђака. Уколико би се специјализација у неком правцу спровела даље од тога, имали бисмо ђаке који, мада са завршеном гимназијом, немају заиста гимназијско образовање. Како настава информатике у таквом одељењу запрема значајно већи број часова, не могу да замислим другачији курикулум, од оног у коме се предмети са културноуметничком, хуманистичком оријентацијом маргинализују. Дозволићу себи да направим поређење са америчким колеџима за спротисте, где се млади људи формално уводе у школски систем, ипак остајући суштински изван њега. И није реч о томе да су у питању знања која ће моћи кат-тад да добију на неком курсу. Нема курса за усвајање кутлуре, основних друштвених вредности и развијање истанчаног укуса, што су све исходи једног темељног, квалитетног хуманистичког образовања.

 

  1. Уколико је аргумент у прилог оснивању таквог одељења потреба тржишта, рекао бих да искључиво заснивање образовне политике на тржишту и његовим (тренутним) захтевима за мене представља капитулацију образовања пред њему страним факторима. Наше друштво може да се опорави, и културно и биолошки и економски, искључиво уколико са крајњом озбиљношћу приступимо изградњи одговорних, свесних личности, сензибилисаних за заједничке потребе, захтеве модерног друштва и способне за емпатију и сарадњу. Ништа од тога не може се добити без јаког хуманистичког сектора. Кратковидост досадашњих образовних политика, где се у пуком технологизовању и формалном позивању на ентузијазам и личну иницијативу наставника исцрпљивала свака идеја о реформи и која је стога одговорна за њихов неуспех, дају ми за право.

 

  1. На крају, остаје питање колико је важно или неважно имати једно такво одељење, у односу на целу школу која задржава класичан модел. Па неће се сигурно систем нашег друштва урушити због 20 ђака, који немају добро опште образовање! Рекао бих да је реч о принципијелном ставу: ко хоће да се усавршава у одређеној струци, иде у стручну школу. ИТ сектор је свуда у свету напредовао и мимо подршке школства, а ученици заинтересовани за ту сферу без проблема су стицали знања управо мимо система. Према мом искуству, исто је тачно и код нас. Уколико назив школе ишта говори, онда гимназија треба да остане гимназија.

 

  1. ИТ има своје место у гимназијском курикулуму. Узевши у обзир и то да је рачунарски свет нешто у чему се омладина одавно и увелико креће, дубоко сам скептичан по питању суштинске важности онога што би им се понудило додатним часовима. У оквирима постојећег фонда, као и у другим предметима, сигурно да има простора за усавршавање понуде, побољшање наставе и сл. Али овде је реч о узурпацији времена потребног за много важнији посао – пружање прилике младима да, бавећи се хуманистиком, одрасту у онакве људе с каквима би нам била част и радост да живимо.

 

  1. Мимо свих својих рефлексија,напомињем да нисам чуо ни једног нашег колегу информатичара, који би понудио разлог за такво одељење.

 

 

Драгана Скрињик, професорка историје

Пратећи информације о реформи гимназија уочила сам два приоритета-једносменска настава и IT одељења.Њихово увођење је веома захтевно.

Прошле године смо донели одлуку да не уведемо IT одељење.Дубоко уверени да ће наше вредности ученици и родитељи препознати, наставили смо са развојем постојећих школских пројеката.

Ризик  увођења новог програма,отворио је питање одржања постојећих радних места и губитка фонда за хуманистичке науке.

Сматрам да би нас увођење информатичких одељења одвело у велику неизвесност.

Развојем наших програма које потстичу солидарност, разборитост и креативност, пружамо добру основу  нашим ученицима за  даље школовање, истрајавајући у препознатљивом индентитету школе.

 

 

Zoran Bašić, bibliotekar I profesor filozofije

 

Zašto gimnazija?

 

Poštovani budući učenici i roditelji,

Sigurni smo da mnogo razmišljate kojoj školi pokloniti poverenje.U vreme izuzetno brzih promena,neizvesne budućnosti i brojnih nepoznanica nije lako doneti odluku koja će u velikoj meri odrediti budućnost mladog čoveka.

Uprkos turbulentnim vremenima, nejasnim perspektivama, zbunjujućem mnoštvu primamljivih poziva čvrsto verujemo u vrednost  Istine , Lepote  i Dobrote , ideale koji čine okosnicu večno aktuelnog modela opšteg obrazovanja i koncepta kulturne širine. U vreme sveopšte specijalizacije, diktature utilitarizma i moći profita koji pretenduje da bude apsolutno merilo svega,usuđujemo se da branimo vrednosti klasičnog znanja sa kojim je neraskidivo vezana etika i negovanje duha kao osnovnog parametra ljudskosti.

U situaciji  kada se veštine potrebne za obavljanje poslova u XXI veku nameću i smenjuju ogromnom brzinom, smatramo da je insistiranje  na bazičnim vrednostima i usavršavanje i razumevanje procesa učenja uz pažljiv razvoj sposobnosti kritičkog mišljenja najbolja kombinacija kompetencija i sposobnosti koja je potrebna mladom čoveku za  uspešan život u savremenom svetu.

Ne plašimo se novog vremena, u njemu vidimo perspektive neslućenog razvoja jer smatramo da proverene humanističke vrednosti nude kompas za snalaženje, snagu za postizanje rezultata i inspiraciju za otkrivanje budućnosti i bezbroj opcija koje ona nosi sa sobom. Međutim, za odabir najboljih opcija neophodno je iskreno i nesebično pedagoško rukovođenje, upornost , vredan rad i stalna fokusiranost na jasan cilj i smisao obrazovanja.Mi ga vidimo u budnom i balansiranom praćenju savremenih tendencija,kontinuiranom trudu da upamtimo i sačuvamo najbolje iz prošlosti , razumemo  svu kompleksnost sadašnjosti i anticipiramo što više  aspektata budućnosti čvrsto ukorenjeni u klasičnim idealima  antičke PAIDEIE ,celoživotnom učenju,kreativnom razvoju radoznalosti , intelekta,emocija,imaginacije kao i negovanju duševnog i telesnog zdravlja.

Verujemo da usavršiti veštine učenja vredi više od svakog pojedinačnog znanja.

Verujemo da  kada osnovni problem savremenog čoveka postaje snalaženje u beskraju informacija kojima je preplavljen, sposobnost ispravnog mišljenja , selekcija bitnog od nebitnog ,razvoj unutrašnjeg osećaja za meru,negovanje slobode kao čovekove suštine ,ima daleko veći značaj od bilo koje pojedinačne veštine potrebne za obavljanja nekog određenog posla.

Negovanje  ukusa,briga za razvoj duha,sposobnost da se prepozna istinska vrednost,prava umetnost i svi aspekti naučne istine i značaj odgovornog učešća u demokratskom društvu, ostaju fundamentalne pretpostavke srećnog života, baš  u vreme krajnje ubrzanog sveopšteg tehnološkog preobražaja  savremenog sveta.

Univerzalne vrednosti čovečanstva, sloboda, ljubav, humanost, pravda, tolerancija, veština razumevanja i sporazumevanja sa drugim i drugačijim prepoznajemo kao okvir u kome se kreće obrazovanje mladog čoveka.Zato, veliki značaj pridajemo harmoničnom spoju tradicije i kosmopolitizma, poznavanju sopstvenih korena ali i otvorenosti  za vrednosti sveta, jer naša domovina je ova planeta. I zato poznavanje istorije, geografije, maternjeg jezika, ali i poznavanje latinskog i svetskih jezika, briga i negovanje sopstvene kulture, ali i intenzivno i produbljeno upoznavanje sa drugim kulturama, mnoštvo međunarodnih razmena, stručnih ekskurzija, putovanja  širom sveta.

Nove tehnologije prihvatamo kao neophodan i koristan alat u službi gore navedenih ciljeva. Informatička revolucija i digitalizacija, kao njena operativna neminovnost, predstavljaju izuzetan dobitak za obrazovni process, ali nisu svrha sama po sebi.Oni su sredstvo za uspešnije napredovanje u nauci i životu, ali kao  i svako sredstvo zahteva da ga dobro upoznamo i maksimalno pametno iskoristimo. U tom smislu otvoreni smo i intenzivno koristimo nove tehnologije u SVIM oblastima obrazovnog procesa.

Prioritet dajemo oprobanim metodama, i iz iskustva posvećenog obrazovnom procesu naučili smo da je on jedan osetljiv mehanizam za čije usavršavane je potrebno vreme.Otvoreni smo za izazove i kao škola smo mnogo puta prednjačili inovacijama u modernim pedagoškim postupcima, ali se čuvamo neodgovornih eksperimenata sa neizvesnim ishodom i perspektivama napuštanja klasičnih temelja bez kojih gimnazija ostaje prazna ljuštura“savremenosti“ bez jezgra istinskih vrednosti.

Umesto pomodnog i površnog favorizovanja  tzv.“talentovanih“ odeljenja za ovo ili ono , smatramo da istinsko gimnazijsko školovanje podrazumeva kontinuiran razvoj opšteg obrazovanja u smislu celokupnog ,sveobuhvatnog negovanja i usvajanja korpusa bazičnih znanja i veština koji ostaju neprevaziđena osnova za dalje akademsko usavršavanje.

Sposobnosti gimnazijalca da, u pažljivo razvijanom kulturnom okruženju, kroz 4 godine svog najintenzivnijeg intelektualnog , moralnog i emotivnog razvoja upozna sebe i otkrije šta je ono što želi da studira i da za to bude adekvatno i stručno osposobljen ostaju naš neprikosnoveni prioritet.

Više verujemo u ono što će se kroz nekoliko godina višestruko  i sveobuhvatno isplatiti nego u ono što dobro zvuči, što se horski i politički korektno ponavlja i navodno nudi brzi finansijski i statusni benefit.

I zato preporučujemo našu gimnaziju kao najbolju školu života i kao mesto kvalitetnog sazrevanja i opremanja najvažnijim merilima ,veštinama i idealima.

DIES DIEM DOCET !

 

 

Vesko Đalović, profesor fizike

Učenici već imaju predmet informatiku, a ko hoće više, postoji bezbroj mogućnosti i načina. Ako nekoga zaista interesuje informatika, nije mu potrebno posebno odeljenje. Sasvim bi bila dovoljna sekcija, za buđenje i negovanje dodatnih interesovanja.

Ovo je ipak gimnazija (predivna škola).Danas informatičko odeljenje,  sutra fizičko, pa hemijsko… i na kraju -ništa. Moj odgovor je NE.

 

 

Tamara Vukadinović, profesorka engleskog jezika

Smatram da bi trebalo da uvedemo IT odeljenje, zbog konkurentnosti škole u odnosu na druge gimnazije (državne i privatne).  Imala bih i razloge protiv, samo je pitanje da li dolazi vreme u kojima takvi razlozi postaju irelevantni…

 

 

Olivera Jelenković, profesorka hemije

Digitalna pismenost je, slažem se, vrlo važna u današnje vreme. Mislim da učenici kroz predmet informatika, koji je uveden i u osnovnoj školi, dovoljno nauče, pogotovu što ih privlače nove tehnologije, kroz igrice i kao opšti trend u društvu i oni imaju već obilje informacija.

Drugi razlog „protiv“ je što kada završe gimnaziju mogu kao stariji,zreliji, lakše da odluče o nastavku školovanja. U slučaju da promene odluku o budućem zanimanju mislim da će se lakše prilagoditi učenici koji su završili klasičnu gimnaziju od učenika koji su iz IT odeljenja.

 

 

Драган Ристић, професор физике

Гимназија је школа која негује опште образовање, док би се увођењем посебног одељења било које врсте гимназија свела на средњу стручну школу – што већ постоји.

 

 

Lena Filipović, profesorka nemačkog jezika

To jeste u danšnje vreme popularno, sve više mladih se za te poslove edukuje na kursevima i, kako tako, radi neki od tih poslova. Mi bi trebalo da idemo u korak sa vremenom, ali samo ako ne gubimo na opštem obrazovanju. Ako učenici potencijalnog IT odeljenja imaju i dalje isti fond drugih predmeta, a matematike i informatike više, to bi bilo odlično. Tako bi im se pomoglo da se bolje pripreme za studije ETF-a i FON-a. Ako im se pak značajno smanjuju časovi ostalih opšteobrazovnih predmeta u korist informatike i matematike, onda je to, po meni, pretvaranje u srednju stručnu školu.

 

Кључне речи:

Komentar(a)

  • Dušan Petrović

    05.04.2020 at 03:02

    Mnogi će u ovoj raspravi posegnuti za argumentom „možda će im biti lakše na fakultetu“. Kao bivši učenik XIII gimnazije i sadašnji student ETF-a, moraću da vas razočaram ali to jednostavno nije istina. Predmeti koji se predaju na fakultetima prelagođeni su gotovo nultom obrazovanju vezanom za korišćenje računara gde čak i na ETF-u postoji predmet na kojem studenti prve godine mogu da nauče osnove rada na računaru (korišćenje mejla, obrada tekstualnih i tabelarnih dokumenata itd.). Ipak kako napominju mnogi profesori ETF-a, najbolje prolaze učenici širokog obrazovanja sa dobrom osnovom iz pre svega matematike, a zatim i fizike sto se i traži na prijemnom ispitu. Pored svega gore navedenogjako je bitno napomenuti da je opšte obrazovanje koje pruža tradicionalni oblik gimnazije izuzetno značajno u formiranju opšte slike o svetu i društvu u kome živimo, kao i u rešavanju gotovo svih nestandardnih problema koji sa kojima će se neko sresti u životu i radu. Lično smatram da budući inženjeri elektrotehnike i računarstva moraju da poznaju, makar u nekoj meri, sve oblasti nauke. Kako je IT trenutno najbrže razvijana oblast potrebno je da ona svojim razvojem podstakne i pomogne i drugim naukama u razvoju, a to je jedino moguće ukoliko postoji kadar koji može da sagleda potrebe i ponudu tih nauka što je upravo ishod gimnazijskog obrazovanja.

    Одговори

Оставите коментар

Your email is never published nor shared. Сва обавезна поља су означена *

*